Svoju uspomenu na prvi čovjekov let u svemir podijelila je sa nama Prof. dr. sc. Vesna Gotovac

1. siječnja 2001. godine nastupilo je novo stoljeće. Prethodilo mu je stoljeće nauke i svjetskih ratova. Nastajali su i nestajali društveni sustavi. Sazrijevala sam pedesetih godina u vremenu munjevitog porasta broja znanstvenih postignuća. Od malobrojne skupine znanstvenih entuzijasta početkom 20. stoljeća izrasta najmnogoljudnija internacionalna skupina "radnika" čiji je cilj proizvoditi znanje. Einstein 1905.g. - teorija jedinstvene četverodimenzionalne stvarnosti; Teller - tvorac hidrogenske bombe 1945.g. i početak nuklearne ere; Wiener 1948.g. - promotor informatičke revolucije; Crick i Watson 1953.g. - pronalazak "biološkog kamena mudrosti" strukture DNK molekule; Gagarin 1961.g. - prvo putovanje u svemir; međunarodni ugovori usvojeni u Montrealu 1987.g. i Stockholmu 1971.g. na zahtjev znanosti s ciljem rješavanja problema egzistencije čovječanstva. 

Nas desetak studenata fizike (generacija 1954./59. znali smo nešto o Einsteinovoj teoriji relativnosti i nuklearnim  reakcijama. U listopadu 1957.g. saznali smo da se umjetni satelit nazvan Sputnik prvi put vinuo sa Zamlje i poletio u svemir. Bilo je to nešto fascinantno: način uzleta, upravljanje letom; nešto nezamislivo; mnogi nisu vjerovali da je to moguće , da je to samo lažna vijest, propaganda.

42 mjeseca kasnije, dana 12.04.1961. Jurij Aleksejevič Gagarin sjeo je u spravu - svemirski brod "Vostok" - i uzletio s područja današnjeg Kazahstana, preletio Sibir, Ameriku, Afriku i sletio na Zemlju nakon nepuna dva sata. Komentirali smo maksimalnu visinu leta od 327 km, izračunavali vrijeme i brzinu padanja i doskoka, tražili u zbirkama zadataka slične zadatke iz područja kinematike, jer je bilo objavljeno da je iskočio s visine od 7000 m, čudili se podatku da je promašio mjesto slijetanja "samo" 280 km.

Danas, kad oko Zemlje oblijeće meni nepoznat broj satelita i kada je to svima sasvim normalno, današnja generacija smijala bi se, možda i rugala našoj fascinaciji Gagarinovom hrabrošću da zakorači u prvi vještački satelit. Ne bi sigurno povjerovali koliko smo bili užasnuti  ironijom njegove sudbine: prvi kosmonaut poginuo je u "običnoj" avionskoj nesreći 27. kolovza 1968. Kako reče jedan znanstvenik: "Njegova smrt mora nas stalno podsjećati da se problemi opstanka ipak još uvijek nalaze na ovom našem planetu"  


Stranica večernji list Stranica večernji list